Branko Miljković
Bio je jedan od najvećih srpskih pesnika 20.veka, prevodili su ga na svetske jezike i izučavali književni teoretičari planete. Branko Miljković, poeta vatre i smrti, iza koga je u nevelikom, ali vrednosno dubokom opusu ostala i antologijska pesma “Uzalud je budim” bio je među retkima kojima je stigla pohvala jednog Žan-Pola Sartra. Miljković je to doživeo 1958. kada je jedan od najvećih svetskih i francuskih filozofa bio u poseti SANU, i nakon toga su postali prijatelji. A, onda je proteklo samo tri godine, u kojima se Miljković seli iz Beograda za Zagreb i 12. februara 1961. biva pronađen u noći kada je napustio društvo za kafanskim stolom obešen na drvetu.
Oni koji su bolje poznavali Branka, znali su da je on bio tipični zaljubljenik života i ljubavi, tog najlepšeg, najplemenitijeg i najuzbudljivijeg osećanja od kada je sveta i veka. On se iskreno divio lepoti devojaka i žena, do krajnosti privržen strasnim osećanjima, uveren da će mu se jednog dana „desiti ljubav“, ona velika, koju je dotle doživljavao u romantičnim snovima.
Kao i većina mladih bio je razapet između želja i snova.
O nastanku pesme „Uzalud je budim“ postoje različita mišljenja. Po nekim kazivanjima nastala je na osnovu životne tragedije lepotice Ruže u koju je Branko Miljković bio zaljubljen kao dete. Teško ranjenu Ružu u angloameričkom bombardovanju grada Niša za vreme drugog svetskog rata prenose u Gradsku bolnicu, ali ubrzo u Brankovu kuću stiže tužna vest da se ona više „ne budi“ što je podstaklo njegovo nadahnuće da je ovekoveči potresnim simbolično-alegorijskim stihovima.
Kasnije na pitanje o nastanku ove pesme, Branko Miljković odgovarao veoma šturo i hladno.
Matija Bečković u tekstu „Zakasneli intervju s pesnikom“, koji je objavljen u listu „Duga“, 9. februara 1962. godine, godinu dana posle smrti Branka Miljkovića navodi kako je sam pesnik objasnio nastanak ove pesme: „Kao gimnazijalac, kod jedne svoje susetke, jednog dana sam video sliku njene umrle kćerke. Zaljubio sam se u tu sliku. Zaljubio sam se u mrtvu devojku. Celu tu prvu knjigu napisao sam pod tom nezdravom temperaturom, i samu knjigu nazvao “ Uzalud je budim“ i to je bila moja prva ljubav.