Nadežda Petrović
„S izrazima duboke i iskrene tuge objavljujemo da smo, pored tolikih žrtava koje su pale protiv epidemije, sinoć u osam časova prineli na oltar drage nam Otadžbine još jednu. Užasnoj bolesti podlegla je i Nadežda Petrović, akademski slikar, nastavnica Ženske gimnazije, dobrovoljna bolničarka. Umrla je neumorno radeći na negovanju i spasavanju hrabrih boraca još od početka rata. Objavljujući ovaj redak i svetao primer samopožrtvovanja ove plemenite Srpkinje, molimo za saučešće.“
Saopštenje Prve rezervne valjevske bolnice (22. marta) 4. aprila 1915.
“Nadeždu Petrović je i sama smrt zatekla u takvoj jednoj razdraganosti i u neizmernom duhovnom bogatstvu u snazi. To sam video i duboko osetio kada je posetih u valjevskoj vojnoj bolnici 1915. godine, u prolazu sa fronta za beogradsku vojnu bolnicu, i sam bolestan od pegavog tifusa. Uz litra najbolje kameničke šljivovice, koju sam joj po želji bio doneo, pretresli smo tada poslednji put važno pitanje našeg mladog slikarstva. To je bio razgovor dostojan umetnice i junaka Nadežde Petrović i njenih divnih dela.”
– Branko Popović, iz govora na otvaranju prve posthumne izložbe radova Nadežde Petrović, Politika, 14. februar 1938, Beograd.
“1915. prilikom privremenog povlačenja srpske vojske, imao sam još tu sreću da je sretnem, u nagorelom, blatnjavom šinjelu, uz bolničke arnjeve, s vojnicima, u krvavim zavojima, štakama. Njeno zdravo, puno rumeno lice, uprkos tadašnjim naporima i oskudici, sijalo je od pouzdanja, a oči vojnika odavale su više od privrženosti, pravu ljubav prema toj njihovoj Velikoj Sestri. Svuda, pod onim šatorskim krilima, po svim rovovima u Srbiji, pričalo se tada kako su je, posle, vojnici sumorno, bez prestanka, plačući prevrtali u vlažnim čaršavima, samo da joj smanje tifusnu vatruštinu, da spasu to veliko srce koje je do kraja kucalo za njih.” – Veljko Petrović, iz govora na svečanosti povodom otkrivanja spomenika Nadeždi Petrović u Čačku – Čačanski glas, 14. decembar 1955.
Na fotografiji: Nadežda Petrović sa osobljem valjevske bolnice, foto Ljuba Ranković