Ljubav u muzeju 2
O šetnji
"Draga Marija Čudina, do sada nisam pisao nikome koga ne poznajem, ali ja sam Vas upoznao, slučajno prelistavajući »Mladost«. Video sam Vašu fotografiju i intervju s Vama, kažem prvo fotografiju, jer me je ona podstakla da pročitam članak. I da ne otežem - svidelo mi se. I jedno i drugo”. Ovako je 1961. godine Leonid Šejka započeo svoje prvo pismo pesnikinji Mariji Čudini. Ljubav je rasla tiho, kroz reči i pisma, da bi iste godine bila krunisana brakom. Iako je njegov život bio kratak, Šejka je ostavio neizbrisiv trag u umetnosti — i u srcima žena koje su ga volele.
„Draga moja mala, tu sam u Firenci. Grad je tužan sa svojom mrtvom lepotom. Samo kada Vas se setim, osećam da je život lepši od umetnosti. Šaljem Vam Donatelove vesele dečake da Vam ulepšaju snove.“ Ove reči Petar Dobrović 1921. godine piše iz Firence svojoj budućoj supruzi Olgi Hadži. Njihova ljubav bila je upravo ono čemu svi u ljubavi težimo — bliskost, razumevanje i nežnost.
Milena Pavlović Barili bila je jednako očaravajuća kao i svet koji je stvarala. Njena umetnost, poezija i lepota ostavljale su snažan utisak gde god da se pojavi. Kažu da je ljubav njenog života bio kubanski pijanista Rodrigo Gonzales, Milena se 1943. godine udaje za Roberta Tomasa Goselina. Bračna sreća nažalost bila kratka zbog njene prerane smrti.
Toma Rosandić svoju suprugu Mariju Bogdanović, iz milošte i velike ljubavi, zvao je „šjora Mare“. On ju je osvojio nemirnim duhom i strašću prema putovanjima i promenama, a ona njega lepotom, obrazovanjem i hrabrošću. Celog života bili su oslonac i inspiracija jedno drugom.
“Ne tražim ljubav, muža, čoveka, niti srce i poštovanje, živeću samo za sebe i svoje roditelje. Ja se zaista osećam srećna što se ne udah, jer da to ne učinih bila bih samo jedna obična žena… O mojoj udaji nema govora više, ja hoću da sam slikar a ne žena, žena ima dosta… Ako mi zaista želiš sreću onda ćeš i ti od mene očekivati samo da budem slikar a ne udavača." Piše Nadežda Petrović svojoj majci iz Minhena, 1898. godine, a onda 1915. godine svoj život polaže na oltar otadžbine.
Susret Petra Lubarde i Vere Protić u ateljeu Mila Milunovića 1946. godine bio je sudbonosan. Lubarda je bio opčinjen njenom lepotom i nežno ju je zvao „moje dijete“, a njihova ljubav ostala je duboko utkana u njegov život i stvaralaštvo.
Dobro došli na još jedno emotivno putovanje kroz svet ljubavi i umetnosti.
Mesto susreta
Narodni muzej Srbije, Vasina 2
Termin: na upit
Telefon: +381 63 77 41 181
Email: office@belgradeguidedtours.com
Najčešća pitanja
- Da li je potrebno da rezervišem turu unapred?
Da, molimo Vas da izvršite rezervaciju nakasnije 1 dan unapred. - Postoji li minimum prijava za realizaciju ture?
Da. Za realizaciju ture je potrebno minimalno 5 prijavljenih osoba. - Da li je tura raspoloživa preko cele godine?
Tura je postavljena kao redovna u sezoni oktobar-april - Da li je ovo pešačka tura?
Da, u pitanju je pešačka tura. Preporučljiva je udobna obuća - Koliko traje tura?
Tura traje oko 1,5 sata - Postoji li mogućnost organizovanja ture u drugom terminu?
Da. Pozovite nas da se dogovorimo.

